Njemački jezik se razvio iz skupine jezika iz koje su proizašli mnogi danas upotrebljavani jezici (vidi sliku). Obzirom na kopnene granice, međukulturalni odnosi su bili veoma intenzivni, te stoga u njemački jezik tijekom stoljeća ulaze mnoge posuđenice iz latinskog, francuskog i slavenskih jezika.
RAZVOJ NJEMAČKOG JEZIKA
Njemački jezik svoje korijene vuče iz zapadno germanskog dijalekta zvanog starosaski jezik (Ältsächsische Sprache). Stari gornjenjemački jezici (Althochdeutsch) su nastali glasovnim promjenama zvanim Zweite Lautverschiebung koje su počele prije 7. stoljeća, te se postupno širile od planinskog područja na jugu prema sjevernim ravnicama, a nikada nisu stigle skroz do obalog područja (stari donjenjemački, Altniederdeutsch). Obzirom na razjedinjenost zemalja govornika varijanata starog gornjenjemačkog jezika, dijaletki istog su se zasebno razvijali.
U 11. stoljeću je, u naporu da se izbjegnu regionalni izrazi i glasovne specifičnosti, iz dvorskih pjesama proizašao srednji gornjenjemački (Mittelhochdeutsch) jezik. Počeo se upotrebljavati u zapisivanju ne samo religioznih, već i svjetovnih i trgovinskih tekstova. Srednji donjenjemački (Mittelniederdeutsch) do danas koegzistira uz spomenutog parnjaka, no ipak se njegova upotreba zadržava na obalnom dijelu. On je služio kao jezik sporazumijevanja u trgovini na Baltiku, a iz njega se razvio današnji nizozemski jezik.
Germanska jezična skupina (Izvor: Encyclopaedia Britannica)
Nakon što je Europu poharala kuga, počinje razvoj ranog novog gornjenjemačkog jezika (Frühneuhochdeutsch), kojim su pojednostavljeni padeži, te su uvedene glasovne i morfološke promjene.
Prekretnica u standardizaciji jezika bio je
prijevod Biblije Martina Luthera. Uz pojavu tiskarskog stroja, novi gornjenjemački jezik (Neuhochdeutsch) kojim se služi Lutherov
prijevod se lako proširio i prepoznat je kao norma za sve regije. Iz tog jezika je standardiziranjem pravopisa nastala današnja varijanta njemačkog jezika.
Kao službeni jezik, njemački se koristi u Njemačkoj, Austriji i Lithenštajnu, a jedan je od više službenih jezika u Švicarskoj. Belgiji i Luksemburgu. Također, neophodan je u nekim gospodarskim granama poput strojarstva i inžinjerstva, a često služi i kao jezik sporazumijevanja.
Izvori:
Britannica. German language. Informacije od 1. rujna 2015. Preuzeta slika. (
(http://www.britannica.com/topic/German-language)
Wikipedia. Njemački jezik. Zadnje izmjene: 3. kolovoza 2015. (
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Njema%C4%8Dki_jezik)
Linda Andrean. A brief history of the German Langauge: The Langauge of Austria, Germany, and parts of Switzerland. Objavljeno na internetskim stranicama Sveučilišta u Minesoti. Informacije od 1. rujna 2015. (
http://cas.umn.edu/assets/pdf/GermanLanguage.pdf)
